Razgovor s  OZRENOM CATELA, predsjednikom Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama

Na ovu funkciji, koju će obnašati volonterski, izabran je s mandatom od četiri godine.

Uključenje udruga OSIT u Savez svakako ima prednosti, projekti benifit ili “mana”, po čemu je Istra posebna u odnosu na druga područaj u RH te koji su mu planovi kada je riječ o radu Saveza pročitajte u nastavku..

Podršku osobama s intelektualnim teškoćama pruža već gotovo četvrt stoljeća. Odmah na početku naglašava da bi volio spomenuti Melindu Alexandru, Petera, Ljiljanu, Stanimira, osobe s intelektualnim teškoćama koje su mu bili prvi mentori u poslu. Taj mu je posao kasnije postao poziv. Naučio je slušati, uvažavati, poštovati mišljenja divnih ljudi koji su mu nesebično pomogli kada je radio prve korake u ovom poslu. Bilo je to vrijeme kada su svoje mjesto u teoriji i praksi dobili inkluzija, pravo na život u zajednici, ljudska prava osoba s intelektualnim teškoćama, vrijeme prvih „uleta“ organizacija civilnoga društva u ustanove socijalne skrbi. Nije bilo lako, jer susreteo se s brojnim predrasudama i izrazito rigidnim stavovima kako bi se, navodno, zaštitile osobe s intelektualnim teškoćama. S grupom roditelja i staratelja te suradnika iz područja socijalne skrbi, zdravstva, prosvjete, kulture, sporta i rekreacije počele su se najprije u lokalnoj zajednici u Puli razvijati izvaninstitucijski programi koji su se proširili na cijelu Istarsku županiju.

Kao predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama, sada već  godinu dana, svu pažnju usmjerili ste na rad udruga koje su Savezu, iz dana u dan unapređujete njihov rad te zagovarate promjene i poboljšanje zakonskih regulativa koje se odnose na osobe s intelektualnim poteškoćama. Kako bi ocijenili proteklu godinu?

Tijekom protekle godine sa potpredsjednicima i zaposlenicima analizirali smo stanje kako bi se što kvalitetnije i bolje pripremili za nove izazove koji nas očekuju. Nije dugo trebalo čekati jer su se izazovi javili u obliku visokih cijena energenata što je u znatnoj mjeri otežavalo naš rad te je dovelo u pitanja opstanak mnogih naših članica. U suradnji sa Uredom pravobranitelja osoba s invaliditetom te SOIH-om obratili smo se nadležnim ministarstvima te iznašli adekvatna rješenja koja još nisu trajna čemu se nadamo. Volio bih da se i drugi problemi koji nas tište rješavaju na ovaj način, uz međusobno uvažavanje i poštivanje. Nadalje, proveli smo analizu rada članica kako bi dobili precizne informacije što rade i kako posluju. Ovom analizom dobili smo vrlo zanimljive podatke o broju članica koje pružaju socijalne usluge, vrstama socijalnih usluga i njihovoj rasprostranjenosti, o broju korisnika socijalnih usluga, broju zaposlenika i drugo. U ovom trenutku 26 udruga pruža neku od socijalnih usluga za gotovo 900 osoba. U udrugama je zaposleno 356 osoba koje rade kao podrška osobama s intelektualnim teškoćama. Na osnovu navedenog smatram da su udruge umrežene u naš savez veliki pružatelji socijalnih usluga u lokalnim zajednicama u kojima druge socijalne usluge gotovo da i ne postoje. Kroz svoj rad preveniraju institucionalizaciju i potiču život u zajednici osoba s intelektualnim teškoćama.

Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama krovna je organizacija 32 udruge s intelektualnim teškoćama hoćete li raditi na uključivanju novih udruga koje nisu u Savezu?  

Svakako je potrebno raditi na uključivanju novih članica. Smatram važnim da što veći broj organizacija koje pružaju podršku osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima budu međusobno umrežene i povezane jer bi to, međusobnom razmjenom iskustava i znanja, rezultiralo kvalitetnijim socijalnim uslugama osobama s intelektualnim teškoćama. Osim toga, veći broj udruga značajno bi popravio našu zagovaračku poziciju u odnosu na dionike. Zagovaranje i utjecaj na javne politike je jako važan segment u radu Hrvatskog saveza kojem je potrebno posvetiti dodatnu pozornost jer su članice sada uglavnom fokusirane na pružanje socijalnih usluga te se manje bave zagovaranjem. Ovdje vidim značajnu ulogu roditelja i skrbnika jer su u najbližem dodiru s osobama s intelektualnim teškoćama te najbolje mogu iskazati potrebe svoje djece.

Savez od 1957. godine radi s ciljem unaprjeđenja kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji te razvoja njihovih organizacija, zašto je po Vama važno biti članom u Savezu, istaknite prednosti. 

Hrvatski savez djeluje šezdeset i pet godina, djeluje kroz veoma nemirno i turbulentno razdoblje koje nije bilo naklonjeno, kako radu organizacija civilnoga društva, tako ni osobama s invaliditetom. No, kroz to je razdoblje učinjeno mnogo po pitanju položaja osoba s invaliditetom u društvu. Nesporna je tu uloga našeg saveza. Danas Savez predstavlja mrežu međusobno povezanih organizacija koje svojim zajedničkim radom i zalaganjem još mogu više popraviti položaj osoba s intelektualnim teškoćama kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou, članice mogu jačati vlastite kapacitete provođenjem zajedničkih aktivnosti, djelovati koordinirano i sl. Brojne članice primaju vrlo kvalitetnu  podršku stručnih radnika Saveza. Međusobnom podrškom i zajedničkim aktivnostima te prijenosom iskustava i znanja može se puno postići kako bi se unaprijedio život osoba s intelektualnim teškoćama što nam je svima cij.

Živite u Istri, za koju se kaže da je u odnosu na cijelu Hrvatsku daleko naprednija i inovativnija, možete li tu tezu potkrijepiti činjenicama i iskustvom, kada je riječ o udrugama  koje djeluju i rade na tom području? 

Tako je. U Istri smo, ne samo zato što je razvijenija, već zahvaljujući našoj upornosti i trudu kroz dugi niz godina postigli rezultate na koje smo ponosni. Ovdje u prvom redu mislim na mrežu od pet boravaka za osobe s intelektualnim teškoćama za odrasle osobe u svim većim gradovima (Pula, Poreč, Labin, Buje i Pazin). Smatram da je ovaj oblik skrbi, ukoliko se primjenjuju inkluzivne socijalne usluge, najprimjereniji za naše članstvo. Svatko želi živjeti u svom prirodnom okruženju tamo gdje žive ljudi koje pozna i voli, gdje se osjeća dobro. To se odnosi i na osobe s intelektualnim teškoćama. Nažalost do sada nismo uspjeli za ovu uslugu koju pružamo od 2006. godine sklopiti ugovor s nadležnim ministarstvom već se ista financira projektno. Tu bih posebno istaknuo da ekonomska snaga, odnosno bogatstvo pojedine jedinici lokalne samouprave često nije u vezi sa financiranjem socijalnih usluga u zajednici. Naime uslugu boravka, usprkos svim našim nastojanjima, koja traju više od deset godina nije realizirana od strane Grada Rovinja – Rovigno. U svom proračunu kroz sve ove  godine nije iznašao sredstva za financiranje usluge boravka za osobe s intelektualnim teškoćama.

U Puli se pruža usluga organiziranog stanovanja za dvadesetak osoba. Ova usluga je ugovorena s nadležnim ministarstvom, što nikako nije dovoljno i ne zadovoljava potrebe u Istri za ovom uslugom.

Posebnu pozornost usmjeravamo zapošljavanju i radnom uključivanju osoba s intelektualnim teškoćama jer smatramo da jedino ukoliko postoji ekonomska ravnopravnost možemo govoriti o istinskoj jednakosti. Ovdje je potrebno razbijati mnoge predrasude, ne samo poslodavaca.

Mogu li udruge u drugim krajevima primijeniti primjere dobre prakse, ne nužno samo Vaše, već međusobno?

Upravo je to, po meni, najveća vrijednost članstva u Hrvatskom savezu, stoga je važno njegovo proširivanje novim članicama. Nije nužno da svaka udruga „otkriva toplu vodu“ već bi sva naša pojedinačna i  dostignuća trebala biti svima na raspolaganju. Zakonska regulativa, pravilnici, vrste socijalnih usluga te drugi propisi jednaki su za sve, stoga ih sve organizacije mogu primjenjivati na isti način. Na tim poslovima puno može pomoći Savez. Savez je to do sada i činio. Volio bih se ovom prilikom prisjetiti velikog angažmana i entuzijazma gospođe Ljerke Begić, nekadašnje izvršne direktorice na počecima pružanja socijalnih usluga. Tada su stvoreni kvalitetni temelji na kojima počivaju naše današnje aktivnosti.

Po Vašem mišljenju jesu li projekti EU „mana“ ili benefit za udruge na nacionalnoj razini u budućnosti?

EU projekti svakako su benefit i to veliki, no velik je to posao koje mnoge udruge teško mogu samostalno realizirati te i ovdje vidim važnu ulogu Saveza. Javljanje na natječaje sa zajedničkim projektima doprinosi većem programskom povezivanju članica što je jako dobro. EU natječaji imaju svoj početak, ali i svoj kraj. Što nakon završetka projekta? Smatram da bi se EU natječajima trebala financirati neka nova vrijednost, inovacije, viši standard, investicije dok bi se socijalne usluge koje su definirane zakonom trebale financirati kroz državni proračun, a ne projektno. Ovi natječaji trebali bi biti puno manje birokratizirani čime bi se nama, koji smo usmjereni na svrhu projekta, a manje na administriranje, znatno olakšao rad.

Kada je riječ o podršci države, imaju li osobe s intelektualnim teškoćama i njihovi roditelji podršku države? Što bi trebalo promijeniti kada je riječ o Zakonima, za što se zalažete kroz Savez?

Postoje brojni pozitivni pomaci jer su unatrag dvadeset godina uvedena brojna nova prava, započeto je sa pružanjem novih socijalnih usluga. Ne bi smjeli ignorirati sve ono dobro što je napravljeno. Možda su se neke stvari mogle rješavati brže ili nešto drugačije, ali to sada nije važno. Smatram da bi svi dionici trebali zajednički djelovati (roditelji, organizacije civilnoga društva, institucije sustava, akademska zajednica) kako bi se osobe s intelektualnim teškoćama aktivno uključile u život zajednice te kako bi se prevenirala njihova institucionalizacija. Prilikom donošenja novih zakona svakako je potrebno isticati angažman roditelja i skrbnika te samih korisnika jer upravo oni mogu zorno i jasno reći što je potrebno kako bi se unaprijedila kvaliteta njihovog života. Treba se angažirati kako bi se u praksi implementirali brojni relevantni međunarodni i nacionalni dokumenti koji se odnose na osobe s invaliditetom i njihova prava.

Sigurno imate puno planova, ako možete istaknite ono najvažnije.

Tako je. Neki planovi navedeni su tijekom našeg razgovora, no jedan od prioriteta je osigurati osobama s intelektualnim teškoćama dostojan život u zajednici uz kvalitetnu podršku i u trenutku kada im je ista potrebna u skladu sa svim važećim strategijama i propisima, osigurati sredstva za kvalitetan život te pravo na školovanje, rad i zapošljavanje. Postoje pomaci, volio bih da su brži i konkretniji, ali nas krasi upornost i pozitivna energija.

Ovom prilikom istaknuo bih i važnost medija te međusobnu kvalitetnu suradnju jer ukoliko naš rad i naša nastojanja ostanu zatvorena unutar nas i naših organizacija neće se desiti nikakve promjene u ovom području ili će one biti rudimentarne. Naše aktivnosti moraju biti medijski eksponirane u najboljem mogućem svjetlu, kroz brojne primjere dobre prakse jer tada do izražaja dolaze sve vrednote našeg rada. Pružajući podršku našim članovima, putem medija djelujemo da se i društvo u kojem živimo mijenja, da bude bolje.

Veliku podršku u radu Ozren ima od potpredsjednika Saveza, Ivane Azenić Dubravčić iz Vukovara te Maria Blahe iz Bjelovara. Želimo im puno sreće i uspjeha u narednim godinama.