Kako motivirati osobu s intelektualnim teškoćama?
Za motivaciju osoba s intelektualnim teškoćama iznimno je važna bliska suradnja svih zaposlenika, roditelja i/ili skrbnika.
Motivacija osoba sa intelektualnim teškoćama vrlo je važan faktor u radu sa njima.
Što je to motivacija?
To je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje kod ljudi. Psihički proces koji nas potiče na mentalne ili tjelesne aktivnosti i “iznutra“ djeluje na naše ponašanje. Emocije nas također potiču na aktivnosti stoga današnji psiholozi ne postavljaju granice između motivacije i emocija. Motivacijsko ponašanje možemo prikazati kružnim crtežom: u početku postoji motiv ili potreba za ostvarenjem nekog cilja, nakon toga slijedi ponašanje kojim nastojimo doprijeti do tog cilja, a ako ga uspijemo ostvariti, prije ili poslije, razvija se potreba za novim, višim ciljem i motivacijski ciklus se ponavlja. Na tom putu do cilja nailazimo na različite zapreke: fizičke, društvene i osobne. Ako je motivacija jaka, a zapreke nepremostive, javlja se izričita neugoda, nemir ili bijes, poznat kao frustracije.
Što su to motivatori?
Motivatori su stvari koje pojedinca potiču na djelovanje i oni utječu na ponašanje pojedinca. To su određene nagrade ili poticaji koji pojačavaju žudnju za zadovoljenjem želja. Kao što sam već napisala motivacija je važan faktor u radu sa osobama s intelektualnim teškoćama. Svaka osoba je individua za sebe, sa svojim sposobnostima i mogućnostima, načinima funkcioniranja, sa specifičnim odnosima prema sebi i drugima, s jedinstvenim potrebama i željama. Prolaze kroz iste razvojne faze kao i osobe bez teškoća, ali se razvojni stadiji i prijelazi izmađu stadija produljuju. Važno je razumijeti na koji način doživljavaju svijet oko sebe kroz procese: opažanja, pamćenja, mišljenja, govora, emocija i pažnje.
U radu sa osobama s intelektualnim teškoćama motivacija je najčešće snižena, starenjem opada te je neophodno stalno motiviranje. Uz to, interes je sužen i ovisi o stupnju intelektualnih teškoća. Osobu ne treba siliti da nešto učini ili nauči, treba ju motivirati i poticati, kontinuirano u radu izazivati interes.
To poticanje interesa radni terapeuti provode svakodnevno verbalno, pričajući o aktivnosti, njezinom značaju povezujući sa svakodnevnim životom. Upotrebom raznih tehnika: slikanje, glazba, ples, uključivanje u aktivnosti svakodnevnog života koristeći razne materijale, slikovne prikaze uz stvaranje ugode i pozitivnog ozračja i doživljaja uspjeha.
Potrebno je gledati osobe sa aspekta njihovih sposobnosti, a ne oštećenja, neka pokažu za što su sposobni i naravno, u kojoj mjeri.
Radni terapeuti i svi drugi stručnjaci nisu oni koji znaju što je najbolje za tu osobu, već su tu da potaknu i pomognu pri učenju vještina potrebnih za život, promatraju i slušaju osobu kako bi unaprijedili njihovu sposobnost za sudjelovanje u aktivnostima koje oni sami žele ili aktivnostima koje se od njih očekuju, a osobe sa intelektualnim teškoćama su u središtu planiranja tih aktivnosti i svog života.
Za što bolji rad u udruzi i bilo kojoj drugoj ustanovi vrlo je bitna bliska suradnja svih zaposlenika, kao i roditelja, skrbnika i zaposlenika kako kod osobe s intelektualnim teškoćama nebi došlo do pasivnosti, demotivacije i na kraju odustajanja.
Viši radni terapeut Ivana Smola Anđal
