Riječ stručnjaka

Intervju s Majom Uhlir Bosorić, radnom terapeutkinjom

 “Aromaterapija oplemenjuje rad”

Majo, radite kao radni terapeut već gotovo 17 godina u različitim ustanovama i udrugama, stalno se educirate, no ono što je posebno je rad kroz aromaterapiju?

Maja Uhlir Bosorić:  U radu s različitim osobama uvijek nastojim pronaći načine koji će biti zanimljivi i korisnicima i meni kao terapeutkinji. Primjena aromaterapije je jedan od tih načina. Eterična ulja koristimo kao medij za grupni i individualni rad, što otvara vrata u svijet opuštanja, disanja i razvoja senzomotoričkih vještina.

 Kako aromaterapija pomaže osobama s intelektualnim teškoćama?

Maja Uhlir Bosorić: Svi se ponekad nosimo teško sa stresnim situacijama i svakodnevnim aktivnostima, ali osobe s teškoćama to još teže prihvaćaju i izražavaju jače reakcije na stres. Kreativnost terapeuta može umanjiti stres i opustiti korisnike kroz grupni rad s aroma uljima. Kvalitetna eterična ulja imaju različita djelovanja – umiruju, opuštaju, razbuđuju. Korištenjem eteričnih ulja u opuštajućoj atmosferi, uz mirnu glazbu i aroma lampicu ili difuzor, možemo dezinficirati zrak i utjecati na raspoloženje prisutnih.

Možete li podijeliti neka iskustva iz svoje dugogodišnje prakse?

Maja Uhlir Bosorić: Naravno. Dugogodišnja primjena aromaterapije pokazala je da promjene kod korisnika postaju jasno vidljive u motivaciji za grupni rad i zanimljiv sadržaj. Izravno udisanje eteričnih ulja djeluje na određene psihičke funkcije, a u grupi aromaterapije učimo kako se opustiti, pravilno disati te razvijati komunikacijske i socijalizacijske vještine. Kombiniramo ulja različitih svojstava.

 Spomenuli ste da ste zasadili aroma vrt. Kako je to utjecalo na korisnike?

Maja Uhlir Bosorić: Da, zajedno s korisnicima u ustanovi u kojoj sada radim, zasadili smo aroma vrt u povišenoj gredici. To je dodatno obogatilo naš rad i stvorilo rutinu obilaska vrta, brige o biljkama, te stjecanje znanja o njima. U situacijama stresa i uznemirenosti korisnici su naučili kontrolirati svoje emocije kroz brigu o biljkama. Branje biljaka, sušenje i korištenje za kreativne radionice dodatno obogaćuje i blagotvorno djeluje na korisnike koji se vrlo rado uključuju u aktivnosti.

Što biste preporučili stručnim radnicima koji razmišljaju o primjeni aromaterapije u svom radu?

Maja Uhlir Bosorić: Preporučila bih svakom stručnom radniku da se educira o aromaterapiji i pokuša je implementirati u svoj rad. Aromaterapija oplemenjuje prostor, korisnike usluge i samog terapeuta. Eterična ulja djeluju na naše tjelesne, psihičke, ali i duhovne funkcije. Kao radna terapeutkinja završila sam brojne edukacije koje sam kreativno primijenila u praksi, a aromaterapija je jedna od njih.

Nadam se da će moje iskustvo inspirirati druge terapeute da uključe aromaterapiju u svoj rad. Ljeto je posebno zanimljivo jer velika je prednost difuzera kojega se ne isplati odricati u toplim mjesecima, no važno je koristiti čista i prirodna eterična ulja, možete ih kupiti u ljekarni. Eterična ulja dokazano djeluju na raspoloženje, jačaju imunitet, ublažavaju simptome sezonskih alergija i tegoba dišnih puteva, poboljšavaju koncentraciju, olakšavaju san…a sve to nije nešto čega se trebamo odricati ljeti, poručila je za kraj Maja.

Svjetski dan osoba s Down sindromom

„Upamti da je svatko različit.. i u tome smo svi isti.“

Kromosomi su sitne nakupine bjelančevina u ljudskoj stanici koje u sebi nose na tisuće gena i u njima su zapisane sve naše nasljedne karakteristike. Boja očiju, boja kose, oblik lica, oblik brade, zakrivljenost usana, oblik ušiju i nosa, visina, oblik tijela, kovrčava ili ravna kosa, sklonost debljanju. Inteligencija, kreativnost, fizička spretnost, metabolizam, impulzivnost, inertnost, karakterne specifičnosti.

Ljubav, empatija, prihvaćanje, poštivanje, uvažavanje i briga jednih o drugima nisu sadržane u tim stanicama već se razvijaju i oblikuju dolaskom na ovaj svijet. Na svijet pun različitosti, zanimljivosti, novosti i osebujnosti. Na svijet pun različitih kromosoma koji su opet tu da djeluju kao jedno. Da rastu, odgajaju i oblikuju kao jedno. Kao jedno koje poštuje, zagovara ravnopravnost, prihvaća različitost i pronalazi najbolje u svakom.

Kromosomi dolaze u paru, a u svakoj stanici nalaze se ukupno 23 para. 1959. godine, na 21. paru kromosoma otkriven je još jedan kromosom. Jedan za kojeg danas sa sigurnošću možemo reći da donosi nešto više od „fizičkih karakteristika“. Donosi rast i razvoj za svakog čovjeka, donosi sreću u malim stvarima, donosi toplinu i prihvaćanje, donosi velik osmijeh, topli zagrljaj i ruku prijateljstva. Baš takvim karakteristikama svjedočimo svakodnevno te zbog njih s velikom ljubavlju i obilježavamo današnji dan. S ciljem da podsjetimo kako su jedinstveni, marljivi, empatični, inteligentni, kreativni, pažljivi, topli, tvrdoglavi, uporni, snažni i odvažni. Važni za ovaj svijet pun različitosti, a u srcima jednakosti.

Obilježavajući ovaj dan, podsjećamo i na važnost pružanja podrške osobama s različitim teškoćama te njihovim obiteljima. Udruga Srce osnovana je 2005. godine te je prva i jedina Udruga na području Grada Svetog Ivana Zeline, okolnih naselja i Općine Bedenica koja kontinuirano pruža socijalne usluge i razvija aktivnosti za djecu s teškoćama, osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Udruga djeluje u vlastitom prostoru koji je opremljen i prilagođen osobama s invaliditetom sukladno važećim europskim standardima. U nepunih 19 godina, svakodnevno djeluje za dobrobit, ravnopravnost i aktivno uključivanje djece i mladih s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom bez obzira na vrstu i stupanj invaliditeta, učenika s teškoćama, roditelja i obitelji djece i mladih s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Također, suradnju kontinuirano ostvaruje i s općom populacijom koju čine: djeca, mladi i odrasle osobe, romska djeca i mladež, djeca iz obitelji korisnika sustava socijalne skrbi, osobe starije životne dobi, volonteri, udruge i građanske inicijative, odgojno-obrazovne ustanove i odgojno-obrazovni djelatnici, ustanove socijalne skrbi i zdravstva, djelatnici u socijalnoj skrbi i zdravstvu, tijela državne, regionalne i lokalne uprave i njihovi djelatnici, poslovne organizacije, poslodavci, ali i srednji poduzetnici te obrtnici.

Udruga je članica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, Zajednice Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Hrvatskog saveza za rijetke bolesti, Hrvatske mreže za suzbijanje siromaštva – Bilo naroda, Međunarodne organizacije Samaritan International i Hrvatske mreže volonterskih centara. Udruga Srce prepoznatljiva je organizacija na lokalnom i regionalnom području te kao primjer dobre prakse djeluje i međunarodno kroz aktivno članstvo u međunarodnoj organizaciji Samaritan International gdje svojim radom promiče jednake mogućnosti i sudjeluje u kreiranju i donošenju politika.

Udruga pruža široku lepezu usluga koje su od velikog značaja za unapređenje kvalitete života i socijalnog uključivanja korisnika u zajednicu:

1.            Podrška djeci s teškoćama

–              Usluge terapije senzorne integracije

–              Radno – terapijski postupci

–              Usluge logopeda

–              Psihološka podrška

–              Socijalni pedagog

–              Dječje grupne radionice

–              Pomoć u učenju

2.            Podrška osobama s invaliditetom

–              Program usluga za osobe s invaliditetom – Klub Srce

–              Usluga osobne asistencije

–              Osnaživanje za svijet rada

–              Psihološka podrška

3.            Podrška članovima obitelji

–              Psihološka podrška

–              Informiranje o pravima i uslugama

–              Razvoj i provođenje aktivnosti programa rastimo zajedno Plus

Tekst napisala Doroteja Filipančić, bacc.occup.therap. Radni terapeut Udruge Srce

Glazba kao terapijsko sredstvo

Što je to glazbena terapija i kako ju provodimo u našoj udruzi?

Glazbena terapija ili muzikoterapija je liječenje glazbom odnosno terapijsko korištenje glazbe i njezinih elemenata (zvuk, ritam, melodija, harmonija itd.) u svrhu postizanja fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih i kognitivnih potreba. Sve to bez ciljanog razvijanja osobnih glazbenih vještina pjevanja ili sviranja.

Oduvijek se smatralo kako je glazba hrana za dušu i tijelo. U povijesti je bila i ostala pokušaj da se u sklopu određenih rituala otjeraju bolest i smrt, a imala je glavnu ulogu u obredima ozdravljenja. Također se smatralo kako glazba ima natprirodne moći, da potiče sklad neba i zemlje, te predstavlja neopisiv način uživanja.

Glazba djeluje izravno na naš autonomni živčani sustav, dovodeći do različitih autonomnih tjelesnih reakcija, što znači da za razumijevanje glazbe na tjelesnoj razini nije potrebna inteligencija. Na isti način dopire do osobe sa teškim intelektualnim oštećenjem i do visoko obrazovanog profesora.

Provode je glazbeni terapeuti, a to su uglavnom liječnici različitih specijalizacija, medicinske sestre, fizio i radni terapeuti, rehabilitatori, logopedi, psiholozi itd. Smatra se kako je najefikasniji utjecaj glazbe u procesu liječenja upravo onda kada se glazba izvodi uživo, stoga je poželjno da glazbeni terapeut zna svirati jedan instrument.

Liječenje glazbom

Primjenjuje se u liječenju svih kategorija psihijatrijskih, intelektualnih i razvojnih poremećaja, kod autizma, kod osoba s poremećajem govora, sluha, vida i drugih vrsta oštećenja. Primjenjuje se kod djece i odraslih, individualno i u grupi, u bolničkim i izvanbolničkim uvjetima. Osim psihijatrije sa uspjehom se primjenjuje i u drugim granama medicine: neurologiji, onkologiji, pedijatriji, fizikalnoj medicini, kardiologiji, ginekologiji, endokrinologiji i rehabilitaciji.

Metodu muzikoterapije bira terapeut. Receptivnom metodom pacijenti dolaze u kontakt sa glazbom putem slušanja nekog glazbenog primjera koji mu pomaže da postigne željeni terapijski efekt. Dok kod aktivne metode korisnik aktivno sudjeluje u glazbenim aktivnostima pjevanjem ili sviranjem (štapići, zvečke itd.). Upravo se ritmom može potaknuti osjećaj za vrijeme i prostorne odnose, a pjevanjem vježbati pamćenje. Osmišljene su kako bi pozitivno utjecale na  promjene u ponašanju i raspoloženju, stjecanju vještina, razmišljanju i izražavanju emocija. Uz pomoć glazbe nastoji se postići relaksacija, smanjenje napetosti mišića, reducirati anksioznost, poboljšati verbalizaciju i međuljudski odnosi, povećati motivacija, poboljšati sliku o sebi i to na način koji najbolje odgovara pojedinoj osobi.

Umjetnost kao terapija

Umjetnost je oduvijek bila terapijska, ali od svih umjetničkih grana, glazba je ta koja najviše potiče mentalnu osviještenost, kognitivne funkcije, svijest o sebi i sadašnjem vremenu, utječe na samopoštovanje, percepciju boli, upravljanje stresom te brojna druga stanja i bolesti. U glazbi mogu uživati osobe s malo ili bez glazbenog obrazovanja, kao i pojedinci s bogatom glazbenom podlogom. U glazbi se može uživati kao zasebnom umjetničkom entitetu ili u kombinaciji s tekstovima, s plesom ili kao dio vizualnog podražaja ( pozadinska glazba u filmovima). Zato je ona fleksibilni terapijski medij kroz koji se javlja osobni rast i promijene u ponašanju, pobuđuje misli i emocije.

Glazba razvija potencijal za ostvarenje bolje osobne i socijalne integracije, a samim time i kvalitete života. Zato se veselimo svakoj noti, zvuku, pjesmi i uživamo u tome.                    Svaki naš dan počinje i završava s glazbom. Od ulaska u „najveseliji kombi“ u kojem se ori pjesma do povratka kući istim tim kombijem. Vrijeme koje korisnici provode u udruzi prožeto je raznim žanrovima glazbe, od zabavne, rocka, popa, narodne muzike, klapske pjesme do dječjih pjesama i ozbiljne glazbe, a nerijetko se i zdušno zapleše do probijanja znoja! Dakle, glazba je sastavni dio svakoga našeg dana i kao što kineska poslovica kaže: „Glazba potječe iz srca ljudskih bića. Kada su emocije rođene, izražavaju se zvukovima, a zvukovi rađaju glazbu.“ Posebno smo sretni što imamo mogućnosti  jednom tjedno provoditi glazbene radionice uz stručno vodstvo profesorice glazbene kulture i terapeuta. Njima se korisnici posebno vesele i s nestrpljenjem ih iščekuju. 

Tekst napisala Ivana Smola Anđal radni terapeut u udruzi OSIT Bjelovar

Slikovnica kao alat inkluzivne prakse

Dječja literatura koja portretira likove djece s teškoćama i osoba s invaliditetom može služiti kao razvojni poticaj prema osviještenosti, razumijevanju i prihvaćanju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.  U specijalističkom radu Slikovnica kao alat inkluzivne prakse (Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, specijalistički postdiplomski studij Rana intervencija u edukacijskoj rehabilitaciji) istraživački interes vezan je uz prikaz djece s teškoćama u razvoju u slikovnicama.

Slikovnica je  prva djetetova knjiga i osnovni alat rane pismenosti. Slikovnice djeci pružaju sigurno ozračje za istraživanje različitih doživljaja, iskustava i emocija. Slikovnice koje portretiraju i prikazuju djecu s teškoćama u razvoju kao likove dugo su bile rijetkost i u inozemnoj, a time i u domaćoj literaturi.  Izlaganje djece slikovnicama koje portretiraju likove djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom može voditi prema pozitivnijim interakcijama između djece s teškoćama i djece tipičnog razvoja, uz pojačavanje samopouzdanja i emocionalne sigurnosti kod djece s teškoćama u razvoju. Uz to, potrebno je djeci dati prostora da iznesu svoja mišljenja, potencijalno problematične perspektive i zablude o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

Inkluzivna dječja literatura oslikava likove koji vode aktivan život, multidimenzionalne likove koji, između ostalog, imaju teškoću ili invaliditet.  Rad donosi smjernice za odabir kvalitetnih slikovnica koje promiču inkluziju, osviještenost, prihvaćanje i razumijevanje uz metodičke smjernice za odgojno-obrazovne stručnjake. Uz kvalitetno vodstvo odgajatelja ili učitelja, djeca mogu dublje istražiti teme vezane za osobe s invaliditetom te postati bolje informirana što vodi boljem razumijevanju. Djeca tada, ne samo da steknu znanja o određenom oštećenju ili teškoći, nego razumiju likove kao kompleksna bića slična sebi. U ovom istraživanju primijenila se kvalitativna metodologija analize sadržaja. Svrha analize sadržaja jest organizirati prikupljene podatke na takav način da se može uvidjeti značenje. Za potrebe ovoga rada analizirano je 27 slikovnica koje su uključivale autorske slikovnice (jedan autor teksta i ilustracija) te slikovnice koje se sastoje od autorskog para tekstopisca i ilustratora, a u kojima se pojavljuje barem jedan lik djeteta s teškoćom u razvoju ili osobe s invaliditetom. U obzir su uzete slikovnice domaćih autora kao i prevedene slikovnice. Istraživanje je pokazalo da gotovo tri četvrtine analiziranih slikovnica likove oslikava multidimenzionalno što u priču donosi vjerodostojnost. Određivanje pripada li slikovnica socijalnoj ili medicinskoj perspektivi važno je pri analiziranju slikovnice kao inkluzivnog alata u suvremenoj odgojno-obrazovnoj praksi. Smatra se kako medicinska perspektiva izjednačuje teškoću ili oštećenje s osobom dok je poželjno je prevladavanje  socijalne perspektive u kojoj je teškoća ili oštećenje gledana kao interakcija između individualnih karakteristika i okolinskih faktora, dakle, nije jedina odrednica portretiranog lika s teškoćama u razvoju (81,50% analiziranih slikovnica). Izabrane slikovnice prikazuju likove i situacije koje potiču djecu na razmišljanje. Djeca izložena pažljivo i metodički izabranim slikovnicama ostvaruju dobrobit u tri područja: osviještenosti, razumijevanju i prihvaćanju. U analiziranim slikovnicama primjećuje se da su likovi djece različitih sposobnosti dobili svoj glas, literarnu autonomiju te da šire poruku o inkluziji i različitosti.

Primjeri naslovnica slikovnica koje promiču inkluzivne vrijednosti

Problematika poslovne sposobnosti kod osoba s intelektualnim teškoćama u postupcima radi lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti

Poslovna sposobnost svojstvo je koje nam omogućuje stvaranje pravnih učinaka u svakodnevnom životu. Osobama s intelektualnim teškoćama to je svojstvo pravno i faktički ograničeno. Cilj je ovog rada određivanje problematike s kojom se susreću osobe s intelektualnim teškoćama u postupcima radi lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti, odnosno analiza utjecaja odlučujućih čimbenika u postupku: posebnih skrbnika, sudskih vještaka i sudaca. Kako bi se dobio cjelovit uvid u navedenu problematiku, prvo je potrebno odrediti osnovne pojmove i razlike između pojedinih pojmova u vezi s kojima u praksi često zna biti zabluda. Za bolje razumijevanje uloge skrbnika u postupku nužno je dobiti uvid u institut skrbništva za punoljetne osobe, s posebnim naglaskom na skrbnike iz vlastite obitelji. Konačno, razmatraju se i pojedina potencijalna rješenja za poboljšanje položaja osoba s intelektualnim teškoćama u navedenim postupcima, što bi doprinijelo i poboljšanju kvalitete njihova života te općenito položaja u društvu. U radu se iznose i tumačenja autora koja se temelje na primjerima iz prakse, odnosno iskustvu stečenom radom s osobama s intelektualnim teškoćama, njihovim skrbnicima i obiteljima.

Više pročitajte na linku

Radionice samozastupanja

Razmišljajući o vještinama potrebnim za neovisan život kada je riječ o osobama s invaliditetom, najčešće nam na pamet padaju „konkretne“ aktivnosti svakodnevnog života: osobna higijena, briga o odjeći, hranjenje i priprema obroka, kućanski poslovi itd. Naravno, te su vještine iznimno važne i one su nešto na čemu nastojimo raditi s članovima Kluba Srce (poludnevni boravak za OSI Udruge Srce Zelina) na svakodnevnoj razini, ali osim toga postoji i čitav niz drugih, a jednako važnih vještina. Riječ je o vještinama samozastupanja. Upravo ta komponenta čini najveću razliku između neovisnog života osobe s invaliditetom i institucijskog načina života u organiziranom stanovanju…

Jer što mi znači što imam svoju sobu, ako ne znam što želim imati u njoj? Što mi znači što mogu birati svoje „cimere“, ako ne znam tko su moji prijatelji? Hoću li biti sretan što mogu sam pojesti obrok, ako nikad ne mogu sam odabrati što želim jesti? Kako ću se požaliti na nečije loše ponašanje, ako ne znam prepoznati što je poželjno, a što nepoželjno? Kako ću provoditi svoj dan, ako ne znam što me zanima i što volim raditi?

Kroz radionice samozastupanja osobe s invaliditetom uče donositi vlastite odluke, birati među ponuđenim opcijama, izraziti svoje mišljenje, odabrati što im se sviđa, a što ne, razlučiti primjereno od neprimjerenog ponašanja osoba u svojoj okolini i još mnogo toga.

Na radionicama samozastupanja provedenim u Klubu Srce članovi su mogli osmisliti kako bi voljeli da izgleda njihova soba, planirali su svoj idealni dan, odlazak na putovanje, definirali kakav je to dobar prijatelj i tko su sve njihovi prijatelji, naučili razlike između poželjnih i nepoželjnih osobina osobnog asistenta itd.

Ove radionice bile su prilagođene za sve osobe koje su u njima sudjelovale, bez obzira na vrstu teškoće i komunikacijska sredstva koja koriste. Zadaci su bili popraćeni slikovnim prikazom – piktogramima i fotografijama, a pružala im se i podrška kroz dodatna pojašnjenja i demonstracije.

Pokazalo se da se kroz ove aktivnosti članovi, osim što stječu važna znanja i vještine, odlično zabavljaju. Često su s veseljem dijelili svoje vizije i odabire sa svojim prijateljima uz puno zajedničkog smijeha i komentiranja. Veselimo se radionicama samozastupanja, a još više njihovim rezultatima i u budućnosti.

Inovativni modeli radnih aktivnosti

Ostvarivanje prava na rad jedno je od temeljnih ljudskih prava. Nažalost, osobe koje nemaju ili su izgubile poslovnu sposobnost (najčešće osobe s intelektualnim teškoćama) rijetko dobivaju priliku ostvariti to svoje pravo.

Radeći s našim članovima u okviru „Kluba Srce“ (poludnevni boravak za OSI Udruge Srce Zelina) primijetili smo brojne potencijale kod naših članova, a i oni sami su nam izrazili neke svoje želje i interese. Odlučili smo pružiti im priliku da svoje vještine pokažu svojoj okolini i zajednici, ali i steknu neka nova iskustva i znanja.

Tako je osmišljen inovativni model radnih aktivnosti. Riječ je o novom obliku uključivanja u zajednicu za naše članove. U suradnji s poslodavcima iz lokalne zajednice, a sukladno interesima i mogućnostima naših članova, odabrali smo mjesta na kojima mogu u sigurnom, ali ipak realnom okruženju istražiti i predstaviti svoje mogućnosti.

Višestruke su koristi ovakvog načina rada – kod osoba s invaliditetom rađa se osjećaj korisnosti, jača samopouzdanje i stvaraju preduvjeti za buduće mogućnosti uključivanja u svijet rada. Na ovaj način oni uz podršku mentora stječu nova znanja, isprobavaju nova iskustva, vježbaju svoje komunikacijske vještine, razvijaju radne navika i osjećaj odgovornosti. Poslodavci dobivaju priliku upoznati se s načinom  funkcioniranja osoba s invaliditetom, njihovim jakim stranama i dosad neprepoznatim mogućnostima. Zajednica koja dolazi u interakciju s osobama s invaliditetom postaje tolerantnija i senzibiliziranija upoznajući njihove potencijale.

U radne aktivnosti dosad se uključilo jedanaestero korisnika „Kluba Srce“. Okušali su se na različitim radnim mjestima i djelatnostima. Uključeni su u radne aktivnosti u dva kafića i jednom restoranu, dva frizerska salona, dućanu s odjećom, vrtlarstvu i Gradskoj knjižnici.

Kako su ove aktivnosti pun pogodak, najbolje nam pokazuju osmjesi na licima naših članova, ali i poslodavaca, zaposlenika i mušterija na njihovim „radnim mjestima“. Ovim putem se zahvaljujemo svima njima na suradnji i jedva čekamo uključenje i drugih naših članova.

Djeca s teškoćama i sport

Djeca s teškoćama u razvoju  imaju brojnije potrebe od zdrave djece te zahtijevaju više brige, pažnje, vremena i angažmana svojih roditelja i okoline. Za djecu koja imaju poteškoća u razvoju često se veže i pojam „posebne potrebe“, a on označava potrebe koje djeca s teškoćama u razvoju imaju pri funkcioniranju u svakodnevnom životu, prije svega na zadovoljavanje osnovnih potreba, a zatim i na posebne potrebe koje imaju u procesu odgoja i obrazovanja, u očuvanju zdravlja i socijalizaciji. Pojam „teškoće u razvoju“ obuhvaća urođena i stečena oštećenja različite vrste i stupnjeva kao što su oštećenja sluha, vida, govorne komunikacije, invaliditet, mentalna retardacija, različita oštećenja mozga koja se manifestiraju u otežanoj sposobnosti kretanja, oštećenju mišića i živaca (cerebralna paraliza) ili pak u komunikaciji i nesposobnosti svladavanja društvenih vještina (autizam).

Da bi djeca razvila svoj puni potencijal ona od ranih godina moraju biti uključenja u razne  aktivnosti (sport , glazba , likovni i slično)

Sportske aktivnosti su jedna od bitnijih sastavnica ljudskog društva i ne smiju se zanemariti u nijednoj fazi ljudskog života. Ljepota sporta se ističe i u njegovoj raznovrsnosti jer svaka osoba može pronaći poseban dio sporta koji mu najviše odgovara. Raznolikost ljudi nije samo u njihovoj uključenosti u sport već i u njihovom poimanju sporta i mentalnoj sposobnosti za obavljanje određene radnje. Vrlo malo se istražuje i ističe uključivanje osoba s poteškoćama u sportske aktivnosti i tu bi se društvo trebalo puno više uključiti u rješavanje te problematike. Naime, osobe s poteškoćama u razvoju nije jednostavno uključiti u sportske aktivnosti jer to zahtijeva mnogo stručne pripreme. Također, postoji otpor i  od same osobe koju nastojimo uključiti u sportsku aktivnost i zato bi se to uključivanje djece sa posebnim potrebama  trebalo početi što ranije kako bi aktivnost postala navika te uspjela na vrijeme pokazivati svoje pozitivne učinke na sam rast i razvoj osobe.

Svako dijete bez obzira na njegovo stanje ima pravo biti uključen u razne aktivnosti pa tako i sportske aktivnosti koje mu mogu donijeti samo pozitivne stvari u životu. Društvo ne može živjeti samo na teorijskom dijelu, već se ljude (pogotovo djecu) treba stavljati u razne situacije gdje samom socijalizacijom mogu isprobavati svoje sposobnosti i učiti se kako biti što bolja podrška drugim osobama, a i samima sebi.

Upravo zbog toga  smo  edukacijski rehabilitator, Aleksandar Karanfiloski i ja napravili  jedinstveni  projekt   u kojem  nam je  cilj  uključivanje djece sa oštećenjima u razvoju u sportove na vodi (veslanje dragon čamca i SUP).

U početku smo krenuli sa velikim grupnim čamcima u kojima su mogli veslati i roditelji zajedno s njima , a sve u cilju da se djeca što više opuste i bez pritiska zavole ovaj sport. Nakon što su se djeca opustila , naučila osnove veslanja krenuli smo sa projektom individualnog  veslanja na dasci koji je bio veliki izazov za djecu ali i za mene.

Jako  teško je naći jedinstvenu formulu kako  uključiti djecu sa posebnim potrebama u sport i socijalni život. Ono što ja mogu reći i poručiti svima  je da svatko tko je u mogućnosti pomoći bi trebao u svom djelu da pridonese lakšem i uspješnijem uključivanju djece sa posebnim potrebama u društvene aktivnosti.

Ono što je meni karakteristično za rad sa djecom sa posebnim potrebama je da su ona sposobna za puno više stvari nego što to društvo percipira , a s druge strane mi kao osobe koje smo uključene u rad s njima možemo jako puno naučiti od njih i samim time puno više utjecati na odnos društva prema njima.

Moje osobno mišljenje je da natjecanja između njih treba izbjegavati, već bi trebalo puno više raditi na tome da djecu sa posebnim potrebama uključimo u aktivnosti sa “zdravom djecom” jer bi tada zdravu djecu od malih nogu naučili kako da se odnose prema djeci sa posebnim potrebama i shvate  koliko je važno da se ona uključe u normalni društveni život. Da bi osobe sa posebnim potrebama uključili u normalan društveni život i da bi bila prihvaćenja , ne treba previše trošiti vrijeme na gomilu tribina i rasprava, već ih treba puno više uključivati u svakodnevni život kako bi ljudi promijenili predrasude o njima i kako bi shvatili da je  većina njih sposobna za puno više nego što društvo  percipira i kako im moramo dati šansu da budu ravnopravni članovi društva bez ikakvih predrasuda . Svako od nas mora pridonijeti rješavanju ovog problema kako bi društvo bilo uspješnije , a ne samo kritizirati i širiti predrasude iz neznanja i neupućenosti.

Radni terapeuti pomažu ljudima sa smanjenim tjelesnim i mentalnim sposobnostima da budu što samostalniji i da se što bolje uključe u normalan život 

U svojih petnaest godina iskustva kao radni terapeut radila sam sa osobama s mentalnim teškoćama, osobama s intelektualnim teškoćama i osobama starije životne dobi. Navedene skupine su najosjetljiviji dio našeg društva kod kojih često zatvaramo oči i pravimo se da ne postoje u našoj blizini. Kao radni terapeut uvijek sam se trudila raditi na uključivanju takvih osoba u socijalnu okolinu i lokalnu zajednicu. Predrasude koje prate te „marginalne skupine“ ali i nas radne terapeute nisu opravdane. Mi radni terapeuti nismo oni koji samo izrezuju cvjetiće od papira kako to misle oni koji nisu upoznati sa strukom, već kroz rad nastojimo povezati, ponekad se čini dvije ne povezive strukture društva. Svi mi moramo nastojati pomagati u komunikaciji i osvještavanju kako smo potrebni jedni drugima. Nužno je raditi više na tom da okolina i društvo osvijestiti postojanje osoba s posebnim potrebama. Trebamo raditi prije svega na sebi na svim razinama, educirati ljude i beskonačno pričati o uključivosti „posebnih osoba“ u društvo, objasniti društvu kako su te osobe vrijedne pažnje, od kojih možemo učiti o istinskoj ljubavi i zahvalnosti koje one pružaju.

Vesele me promijene koje se svakodnevno događaju u pogledu uključivanja tih skupina u „normalan život“. Udruge promiču i javno progovaraju o problemima, ali i o vrijednostima ljudi koji su obilježeni dijagnozama ili sindromima. Organizacije koje okupljaju osobe s intelektualnim teškoćama  rade ogroman posao. Oni sagledavaju skupinu i osobu kroz njezin potencijal, djeluju i izvlače ono najbolje, zalažu se i izlažu za svoje članove. Kao i oni, mi okupacioni terapeuti želimo naglasiti kako je od iznimne važnosti holistički pristupiti pojedincu i njegovoj okolini. Nužno je postaviti ciljeve i kreirati plan radnih aktivnosti. Kroz ovaj portal želim pisati o važnostima upravo takvog rada kroz radne terapije i aktivnosti dnevnog života u kojima se radni terapeuti i svi sudionici u radu s osobama s intelektualnim teškoćama svakodnevno nalaze. Moram napomenuti da su dnevne aktivnosti i rutine koje provodimo i radimo bez razmišljanja iznimno važne, a spoznajemo to tek kada nismo u mogućnosti provesti ih zbog bolesti, ozljede ili ne dolaska štićenika. Radni terapeut žele i nastoje  prilagoditi okolinu kako bi u njoj uspješno provodili sve ono nužno za osobe s posebnim potrebama, nove vještine ne samo savjetodavno, već edukativno i praktično djelovali na provedbi istih. U protivnom, sve licence koje smo stekli za rad od strane komore radnih terapeuta, ostale bi na papiru.

Radni terapeuti rade, organiziraju i vode radno-terapijske radionice: likovne, glazbene i druge, organiziraju razne oblike druženja: tribine, proslave, predstave, organiziraju posjete kinu, kazalištu ili odlazak u crkvu itd. Sve te aktivnosti moraju biti pomno odabrane, usmjerene prema jasnim radno-terapijskim ciljevima te prilagođene potrebama i interesima svakog pojedinca, kako bi mu omogućile sadržajniji i kvalitetniji život.
Ciljevi terapije moraju biti usmjereni prema sve većoj sposobnosti za brigu o sebi od osnovnih elemenata hranjenja, higijene, odijevanja i slično. Naše štićenike moramo učiti o samostalnosti u vođenju domaćinstva te uključivati u posao i slobodne aktivnosti. Prilikom terapije, mi radni terapeuti pomno pratimo reakcije i napredak kako bi prema potrebi mogao prilagođavati program. Tu su kao neizostavna karika roditelji ali i svi zaposleni i volonteri u udruzi. No, to je već nastavak na novu temu, koju ću ostaviti za drugi put.