Ponedjeljak, 15 travnja, 2024
ProjektiRiječ stručnjaka

Priča o „ČITAM TI PRIČU“

Suradnja i partnerstvo u provedbi programa „Čitam ti priču“ ostvaruje se u suradnji s Narodnom knjižnicom „Petar Preradović“ Bjelovar.

Priča može biti snažan medij i čudesan transformator ponašanja i emocija, u to se možemo uvjeriti upravo u  kreativnom radu na tom području s onima od kojih mnogi odustaju, s osobama s intelektualnim teškoćama.

O toj temi razgovarali smo sa magistrom bibliotekarstva višom knjižničarkom  Snježanom Berak, koordinatoricom i voditeljicom programa.

  „Na druženjima s članovima udruge OSIT Bjelovar u programu „Čitam ti priču“ okupe se svi koji su zainteresirani taj dan, a  koji su potpuno različiti, s različitim dijagnozama, ponašanjima i svi oni traže različite pristupe. Vrijeme nije ograničeno, no vrlo je važno da se u što kraćem vremenu dobije pažnja svake osobe“ – svoju priču za Autorizirano.hr započinje Snježana.

Ističe da su od velike važnosti radni terapeuti koji su u svakodnevnom kontaktu s članovima udruge – „Upravo su oni vrelo informacija o tome kako o pojedinim teškoćama tako i o pristupima i osobnim afinitetima svakog ponaosob. Oni su ti koji su im već čitali priču i znaju koliko je tko u stanju razumjeti. Oni su i najveći prijatelji voditeljici programa, jer će u mnogim trenutcima moći predvidjeti pojedine reakcije i po potrebi intervenirati. Ma kako savršeno isplanirane bile te čitalačke radionice, nikada neće biti savršene. Zapravo nikada ništa nije niti će biti savršeno, a ovakvi nas susreti spuštaju na zemlju i podsjećaju na ljepotu nesavršenosti svakog od nas. Jedan će ishodati pet krugova oko stola, drugi će staviti prste u uši jer mu smeta zvuk cipela, treći će se skriti, četvrti će čekati mirno na priču, a peti će ponavljati jednu riječ toliko puta da će vas zaboljeti trbuh od toga.“

A kako je sve počelo… Snježana opisuje u detalje – „Najavljeni susret, u kojem je i Udruzi OSIT Bjelovar poklonjen paket knjiga prikupljen u akciji povodom Međunarodnog dana darivanja knjigom još 14. veljače 2019., otvorio je mogućnost suradnje. Bio je to poticaj za osmišljavanje jednog projekta koji bi bio aktivniji doprinos s ciljem većeg uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama u razne aktivnosti slobodnog vremena prema osobnim sklonostima, ali i radu na zajedništvu te unapređenju njihove kvalitete življenja. Ujedno kao narodna knjižnica imamo i obvezu i dužnost prema UNESCO-vom Manifestu koji kaže: „Usluge narodne knjižnice temelje se na jednakosti pristupa za sve korisnike, bez obzira na njihovu dob, etničku ili nacionalnu pripadnost, spol, vjeru, jezik, društveni položaj ili bilo koje drugo obilježje. Posebne usluge i građa moraju se osigurati za korisnike koji iz bilo kojeg razloga ne mogu koristiti redovne knjižnične usluge i građu, primjerice, za jezične manjine, osobe s invaliditetom, osobe sa slabim vještinama digitalne ili računalne pismenosti te pismenosti općenito, za osobe u bolnici ili zatvoru.“

 Čitanje se može definirati kao višeslojan i složen proces koji se razvija od početnoga prepoznavanja slova abecede preko razabiranja riječi i iskaza do njihova povezivanja koje proizvodi ili oblikuje razumljivo značenje (prema Grosman, 2010:20). U različitim se situacijama čita da bi se zadovoljile različite komunikacijske potrebe. Komunikacijski pristup u poučavanju čitanja usmjerava se, s obzirom na to, prema čitatelju koji je osvijestio cilj i prema situaciji u kojoj čita. Obilježja teksta i cilj s kojim se čita uvelike određuju način na koji pojedini tekst treba pročitati. Okvirno se mogu navesti tri svrhe s kojima se tekstovi čitaju (prema Paul i Elder, 2006:1). Prva je svrha ona u kojoj se tekst čita radi uživanja i razonode što zahtijeva spremnost na čitanje i slobodniju primjenu znanja i vještina čitanja. No, ni u ovomu prvom slučaju čitanje nije samorazumljivo i spontano. Potreba za čitanjem iz razonode višestruko intelektualno i emocionalno obogaćuje čovjeka, ali nije dostatna za sve situacije. Druga je svrha kada komunikacijske situacije nalažu da se tekstovi čitaju da bi se razumjela opća ideja ili smisao nekoga teksta ili da bi se pronašle izdvojene pojedinosti. U tim je situacijama, najčešće, dovoljno samo letimično pročitati tekst, što također čini vještinu čitanja. Treća je svrha kada se čita radi usvajanja novih znanja i spoznaja koje zahtijevaju da se dublje pronikne u sustav pojmova, ideja i vrijednosti u zahtjevnim tekstovima. Na taj se način mogu i trebaju čitati složeni funkcionalni tekstovi.

U projektu „Čitam ti priču“ prilagođava se čitanje jednostavnih tekstova – nastavlja Berak, dovodimo ih strategijama i metodama do razumljivosti i na taj način ostvarujemo ciljeve.

Ako se pitate koja je svrha ovog programa, pozvat ćemo se na rezultate raznih istraživanja koja su potvrdili da čitanje priča  potiče bliskost i produbljuje emocionalnu vezu s osobom koja priča, potiče na postavljanje pitanja te pomaže u spoznavanju i razumijevanju svijeta koji nas  okružuje, potiče razvoj pamćenja, mišljenja i zaključivanja, potiče razvoj govora i bogaćenje rječnika, razvija komunikaciju, iznošenje mišljenja, pretpostavki, potiče na prepoznavanje vlastitih osjećaja i osjećaja drugih, potiče na razvoj suosjećanja, želje za pomoć drugima, potiče na razvoj mašte, uživljavanja u ulogu drugog putem igre i igranja priče, potiče razumijevanje socijalnih odnosa, prihvaćanje pravila ponašanja, dobra i zla, pravde i nepravde, potiče zapažanje problemskih situacija, modela ponašanja i posljedice tog ponašanja, razvija ljubav prema knjizi i potiče samostalno čitanje.

Nisu li to sve dovoljni razlozi da ne odustanemo, već da i dalje razvijamo ovaj program koji članovi Udruge OSIT prepoznaju, vole i uživaju u njemu. Ovim projektom svakako želimo omogućiti razvoj potencijala koja osobe s intelektualnim teškoćama imaju, a koje slikovnica kao blizak medij potiče i podržava, a to su oni momenti kad osobe pokazuju interes za slušanjem priča, listanjem slikovnica, pričanjem prema sliko-pričama i sl.

U odnosu na suvremeni ritam življenja na trenutak zadržimo vrijeme, umirimo ritam i uronimo u svijet priča koji će obogatiti cijeli svijet polaznika ovog programa. Za osobu su najvažniji članovi njegove uže obitelji, izazov nam je postići da čitanje i pričanje priča postane navika, a obiteljima ritual. U neposrednom radu s osobama nastojimo integrirati priču, bajku, basnu i stihove kroz redovne susrete te tako utječemo na aktivnu ulogu, podržavajući pri tom i prirodu učenja.

S ciljem podržavanja projekta, a u funkciji razvojnih potreba i interesa periodično obogaćujemo policu s knjigama i slikovnicama u samoj udruzi.

Naši susreti odvijaju se u knjižnici, no u iznimnim i potrebnim situacijama voditeljica dolazi u njihov prostor. Tada učestvuju svi, pa čak i oni koji su zaduženi za pripremu ručka. Ti susreti posebno su živahni, svi imaju potrebu pokazati dio sebe, pravila su već usvojili i najvažnije od svega je da svi uživamo u trenutku.“

U programske aktivnosti nerijetko su uvršteni i glazbeni instrumenti, aplikacije iz priče, razne igre memory, puzzle, društvene igre, zagonetke-odgonetke, natjecateljske igre  i dr.

Potaknuti upravo mjestom u kojem se nalaze, članstvo udruge knjižnicu je nametnulo kao novu radost i aktivnost. Snježana s oduševljenjem govori o projektu – „U času su odredili tko će za njih redovito posuditi desetak naslova i biti odgovorna osoba za vraćanje knjiga. Naravno da je cijeli posjet jedan ritual. Nakon toliko vremena oni slobodno i opušteno dolaze, prepoznaju što slijedi, vesele se iznenađenjima koja su redovita i radosno se vraćaju u svoj prostor na zasluženi obrok, uvijek noseći doživljaj priče, ali i radove koji su nastali.

Kada bi govorili o procjenama postignuća kroz pet godina koliko postojimo, jer u vrijeme pandemije nismo stali. Na njihovim društvenim mrežama svakoga je tjedna osvanula nova snimljena priča, koju su koristili čak i kasnije kada su se okupljali. Dakle kada bi procjenjivali zasigurno bi mogli zaključiti kako je program „Čitam ti priču“  introvertirane, tihe osobe pretvorio u otvorenije, prepoznaju svoje i tuđe osjećaje, lakše se uključuju u aktivnosti s drugim osobama, uočava se smanjenje socijalno neprihvatljivog ponašanja, kod pojedinih je primijećen pojačan interes za čitanjem, a svakako bi bilo poželjno da osobe žele obogatiti svoj fond slikovnica kod kuće ili pokažu interes za popunjavanjem svoje knjižnice pročitanim slikovnicama. Svjesni smo da o ovom potonjem veliku ulogu imaju roditelji/staratelji. Svakako treba pohvaliti zainteresiranost sveg osoblja koje želi nadopuniti svoja znanja o značaju čitanja i pričanja priča, koji također kreiraju poticajno okruženje: formiranjem čitateljske police i kutka.“ – svoju priču završava Snježana

Suradnja i partnerstvo u provedbi programa „Čitam ti priču“ ostvaruje se kroz suradnju s Narodnom knjižnicom „Petar Preradović“ Bjelovar koristeći fond dječjeg odjela.              

Please follow and like us: