U Društvu za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Osijek znaju kako privući volontere

Društvo za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Osijek trenutno broj 86 članova, od kojih je 46 osoba s teškoćama. Stižu s područja čitave Osječko-baranjske županije, a većina njih korisnici su hvalevrijednih programa koje ovo društvo provodi već godinama. Socijalna integracija osoba s teškoćama u zajednicu, poticanje volontiranja, učenje novih vještina, samo su neki od ciljeva tih projekata.

-Imamo i program poludnevnog boravka u koji je uključeno 20 korisnika za koje svakodnevno organiziramo različite aktivnosti, radionice i slično. Svaki dan nastojimo pripremiti jednu kreativnu radionicu iz različitog područja, primjerice, glazbe, glume, likovnu kulinarsku i druge radionice – priča nam Svetlana Marinković, voditeljica i koordinatorica Društva OIT Osijek.

Brojni izazovi

S korisnicima rade brojni stručni suradnici, a u Društvu se ponose i činjenicom da već godinama potiču volonterski rad s osobama s intelektualnim teškoćama. Zahvaljujući tom programu, kroz osječko Društvo prošli su brojni volonteri koji su se iz prve ruke imali priliku upoznati sa svakodnevicom osoba s intelektualnim teškoćama te im pomoći u svladavanju određenih prepreka.

-Bez obzira na sve izazove koje sa sobom nosi volontiranje u zajednici poput naše, uvijek ima zainteresiranih. Najčešće su to mladi ljudi, djeca naših prijatelja i poznanika, učenici i studenti s nekog od studija koji podrazumijeva i rad s osobama s intelektualnim teškoćama – pojašnjava Marinković.

Dodaje kako je volontiranje potpuno dobrovoljno te kako volonteri sami odlučuju koliko često i dugo će dolaziti u udrugu.

-Ima onih koji nakon nekog vremena prestanu dolaziti, pojedinci se pak vraćaju povremeno, za blagdane i slične prilike. No, svako malo se pojave i oni kojima se kod nas jako svidi i koji uspostave posebnu vezu s našim korisnicima tako da dolaze redovito. Imali smo tako do nedavno jednog sjajnog studenta s Akademije za umjetnost i kulturu koji je stalno dolazio dok je bio u Osijeku, održavao je radionice s korisnicima, čak dovodio i kolege sa sobom – priča naša sugovornica.

Neki volonterima potrebno je određeno vrijeme da se „udomaće“ u društvu.

-Ne reagiraju svi jednako na naše korisnike. Mnogi od njih nemaju prijašnjih iskustava s osobama s intelektualnim teškoćama i pomalo su šokirani kad dođu ovamo, u nepoznatu sredinu, gdje će ih dočekati odrasle osobe koje su intelektualno na razini djeteta. K tome, naši korisnici su jako otvoreni prema svima, vole sve grliti i ljubiti, a mnogim ljudima koji prvi put dođu u ovakvu sredinu to nije ugodno – kaže Marinković.

Podrška zajednice

Zbog toga je i jedne i druge potrebno pripremiti na takve susrete. Iz tog razloga u osječkom Društvu za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama već godinama organiziraju radionice bontona na kojima, među ostalim, uče kako prilaziti strancima.

-Isto tako, volonteri moraju znati da s korisnima ne treba govoriti kao s malom djecom, ali ni s visoka jer će ih i jedno i drugo zbuniti – tumači Marinković.

Srećom, povremene teškoće vezane uz komunikaciju obično se brzo prevladaju, a članovi osječkog Društva rado su viđeni u svojoj zajednici. Podršku u radu pružaju im i Grad Osijek i Osječko-baranjska županija.

-Zaista nam izađu u susret svaki put kad je to potrebno. Tu je i redovna podrška za naše projekte, primjerice Grad Osijek nam je partner u provedbi projekta vezanog uz socijalnu integraciju osoba s intelektualnim teškoćama, dok smo zahvaljujući potpori Osječko-baranjske županije proširili aktivnosti u sklopu poludnevnog boravka. Takva nam pomoć puno znači i na njoj smo zahvalni – zaključuje naša sugovornica.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.